Zahvaljujući ‘Velikom plavetnilu’, Amorgos je doživio ekonomski procvat. Lokalne su vlasti prionule poslu uvidjevši mogućnost zarade od turizma pa je uspavani i zaboravljeni otočić dobio asfaltirane ceste, hotele, kafiće, restorane i taxi! Nakon toliko godina, dva dostupna taxija na nekad izoliranom otoku lokalnom su stanovništvu još uvijek neuobičajena pojava.
Amorgos, jedan u nizu Kikladskih (grč. kyklos - krug) otoka u Egejskom moru, ostao je sasvim neprimjećen uz razvikanu braću Santorini i Mykonos koji se nalaze u posrednoj blizini. Začuđujuća je činjenica da u Grčkoj postoje otoci mimo svih ruta masovnog turizma, gdje se još uvijek može pronaći mir i autentični ruralni način života otočana. Samo neki od dragulja takvih nekomercijaliziranih otoka za idealan ljetni odmor, bez razvikanih hotelskih lanaca, su Folegandros, Astypalea, Naxos, Paros i Tinos.
Trideset kilometara dug, a širok tek četiri, Amorgos je impresivno djelo prirode, zato i ne čudi da ga je Luc Besson prepoznao kao idealno mjesto za snimanje filma. Istočni dio otoka cijelom je stranom litica visine 500 metara i tek je nekoliko prikladnih pristupa moru. Baš na tom dijelu nema niti jednog naselja. Tri najvažnija nalaze se na zapadu, to su Katapola, Aegiali i Chora.
Dolazak na otok Amorgos nije nimalo jednostavan. Direktne linije, avio ili trajektne, ne postoje. Iz Atene prema najbližem većem otoku Naxosu svakodnevno plovi trajekt. Nešto manje plovilo spaja Naxos s Amorgosom dva puta dnevno, no zbog meltemija, vjetra karakterističnog za to područje, vjerojatnost je velika da će ploviti tek poslije ponoći. Srećom, meltemi donosi osvježenje i postotak vlage vrlo je nizak, no istodobno je dovoljno snažan da prkosi trajektima. Do mjesta Katapola na Amorgosu ovaj vjetar slabo dopire zbog okolnih brda koja su ga opasala pa je energično puhanje ondje tek dašak ugode.
Glavna atrakcija otoka je već spomenuti bizantinski manastir Panagía Hozoviótissa. Put do njega vodi kroz mjesto Chora. Cesta prema manastiru izuzetno je atraktivna zbog pozicije na strmim stijenama s kojih puca pogled na veliko plavetnilo po kojem filmska uspješnica nosi ime. Na tom istočnom dijelu otoka meltemi udara svom snagom, pa je cjelokupni dojam vrlo snažan za svakog tko prvi put doživi prizor. Manastir sagrađen 1088. godine na mjestu gdje je pronađena ikona sv. Marije dopola je uklesan u stijenu. Danas je manastir prekriven bijelom bojom i za lijepih dana može ga se vidjeti čak s 200 kilometara udaljenog Santorinija. Na pitomom dijelu otoka nalaze se pristupačne plaže poput Agios Pavlos, Kalotaritissa i Aigiali s potrebnom infrastrukturom. Ipak, većina plaža na Amorgosu oskudijeva beach-barovima i sličnim uslugama, pa je potrebno opskrbiti se vodom i hranom.
U unutrašnjosti otoka nalazi se Chora. Poput ostalih mjesta i gradića na obali Grčke i građevine Chore specifično su bijele s malim plavim okvirima oko prozora. Minimalistički uređene kućice izgrađene u tradicionalnom stilu razdvojene uskim uličicama u kojima su se smjestili obiteljski restorančići i kafići. Tijekom ljetnih večeri uličice odzvanjaju glazbom i veseljem, posebice u kolovozu kada se u svakom mjestu na otoku održava festival glazbe i kazališta.
Autentičnost života tamošnjeg stanovništva najbolje se osjeti u Katapoleu. Jutarnje ispijanje kave na rivi nezaboravno je iskustvo, uz svađu galebova i razgovor ribara. Možda spomenuti, na rivi se nalazi bar simbolično nazvan ‘Big Blue‘ koji svaku večer gostima prikazuje istoimeni film. Godinama već, početak je u 21 i 30, uz grickalice i koktele.
Objavi komentar Blogger Facebook