Iako je Tokio glavni grad Japana, čak će i najzagriženiji stanovnik Tokija Osaki dati primat kao kulinarskoj prijestolnici. Rivalstvo ova dva grada može se usporediti s odnosom Zagreb - Split ili New York - Los Angeles, i to ne smo na sportskim terenima. Ovi iz Tokija će za stanovnike Osake kazati da baš i nemaju najbolje manire, ali ni Osaka neće ostati dužna. U Osaki se, iz nekog razloga, na pokretnim stepenicama stoji na desnoj strani, za razliku od Tokija i cijelog Japana gdje ljudi čekaju na lijevoj. Kako god bilo, svaki posjetitelj Osake, ako je prije bio na nekoj drugoj japanskoj destinaciji, moći će sastaviti vlastitu listu raznolikosti.
Iako ima, za japanske pojmove, samo 2 i pol milijuna stanovnika, na širem se području naguralo više od 17 milijuna ljudi, što ovu regiju, nakon tokijske, čini najnapučenijom u cijelom Japanu.
Vjerojatno najpoznatiji landmark Osake je Ozakajo, dvorac koji je odigrao značajnu ulogu u ujedinjenju Japana u 16. stoljeću. Toyotomi Hideyoshi je s ovog mjesta vladao i vukao političke poteze koji su u turbulentna srednjovjekovna vremena stabilizirali ovu otočnu državu. Dvorac je uništavan nekoliko puta, najžešće za bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, a sadašnja, vrlo vjerna rekonstrukcija, nudi prekrasan pogled kako na dvorac, tako i panoramski na cijelu Osaku. Nema godišnjeg doba kad pogled na ovu građevinu nije impresivan, no je možda najljepše u proljeće kad se po okolnom parku rascvjetaju trešnje, i kad lagani povjetarac nos ispuni slatkastim mirisom.
Cijela ta zona djeluje smirujuće. Dvorac okružuje nekoliko bedema, koje opet dijele duboki jarci ispunjeni vodom, a sve se nalazi u oazi zelenila, s tisućama trešnjinih ili šljivinih drveća, mnogim drugim biljkama koje nude hladovinu i svježinu kada se u proljeće ili ljeto temperature penju i preko 30 stupnjeva. U parku svoje mjesto imaju i različiti ulični zabavljači, ali i mladi muzičari koji će na malim pozornicama izvesti svoje viđenje punka, rocka, j-popa ili nečeg četvrtog. Klasičari ili izvođači tradicionalne glazbe isto nisu rijetkost. I svi su povezani bezbrojnim štandovima s hranom. Zaista je teško odabrati. Možda od svega po zalogajčić?
Drugi simbol Osake je Tsutenkaku - toranj/vidikovac koji se nadvija nad dijelom grada koji se zove Shinsenkai, što u prijevodu znači 'Novi svijet'. Ovaj je dio grada arhitektonski zanimljiv zbog toga što je, kad je kreiran 1912. godine, zamišljen tako da južna polovica izgleda poput New Yorka, a sjeverna poput Pariza. Ime tornja također je simbolično, znači 'toranj koji seže u nebesa', a njegova je visina od 103 metra prije 100 godina zaista bila impresivna. Sudbina originalnog tornja bila je nešto manje impresivna, jer su ga, u strahu da bi mogao poslužiti kao markacijska točka za saveznička bombardiranja, Japanci 1943. rastavili i pretopljeni materijal upotrijebili za oružje. Novi je toranj podignut 1956. godine.
Na vidikovcu tornja nalazi se i hram posvećen Bogu sreće, Billikenu, čije su statue razasute po cijeloj Osaki i jedan su od napoželjnijih gradskih suvenira. Ovo je božanstvo nešto novijeg datuma, početkom 20. stoljeća kreirala ga je američka profesorica umjetnosti i ilustratorica Florence Pretz, tvrdeći da joj se ovo biće, koje izgleda poput debelog vilenjaka, ukazalo u snu. Je li Billiken zaista posjetio usnulu profesorici Florence, ili je on rezultat LSD-a ili nekih drugih halucinogena, u ovom je trenutku nevažno. Billiken je našao svoj put do simbola grada i zaista nema niti jednog turista koji mu neće malo protrljati palac poput mnogih koji uglačavaju palac Grgura Ninskog u Splitu.
U ovom dijelu grada ima bezbroj restorana koji poslužuju ribe fugu, koje su posjetiteljima jadranskih suvenirnica poznate jer napuhnute, bodljikave i izbuljenih očiju vise sa stropova plašeći malu djecu i drže se nejestivima, dok su za Japance adrenalinska poslastica. Za otrov tetrodoksin koje one sadrže nema protuotrova, i u Japanu godišnje od trovanja ovom ribom umre barem pedesetak ljudi. Naravno, to nije razlog da i vi ne kušate ovu deliciju: osjetit ćete kako vam usna pomalo postaje neosjetljiva, kao kod anestezije. Uostalom, niste bas te sreće da ćete naići na kuhara početnika koji ne zna kako odstraniti otrovne dijelove. A možete ponuditi i punici da kuša prije vas.
Oni manje ovisni o adrenalinu trebali bi kušati kushikatsu, lokalnu verziju kebaba, najpopularnije jelo u kvartu. Osaka je isto tako 'rodno mjesto' okonomiyakija, japanske verzije palačinke za koju gost u restoranu sam sprema svoju verziju od sastojaka poput kupusa, škampi, različitog mesa i povrća. Takoyaki je neka vrsta japanskog fast fooda, također nastalog u ovom gradu. Jednostavno ga je napraviti i izvrsna je okusa - kuglice od posebne vrste tijesta ispunjene hobotnicom sa žara. Jelo je postalo tako popularno da se čak i zapamtilo ime uličnog prodavača koji ga je kreirao - Endo Tomekichi koji je zadužio japanske hedoniste 1935. godine.
Gurmani neće moći zaobići čuveni Dotombori, živopisnu ulicu koja je prepuna restorana i zalogajnica svake vrste. Ovdje ćete se isto tako i slikati za uspomenu s drugim simbolima grada - Glico Manom, trkačem koji reklamira slatkiše Glico, Kuidaore Taro-om, limenim klaunom s dobošem, ili šest i pol metarskim mehaničkim rakom koji poznati restoran reklamira od 1960. godine.
Nakon istraživanja kulinarske tradicije, zgodno je posjetiti neku od mnogobrojnih toplica i relaksirati se nekoliko sati u različitim ljekovitim kupkama, od one sa čajem, do možda onih prepunih kolagena koji će vam pomladiti kožu. Ako imate neku tetovažu, pokušajte je kamuflirati, jer inače letite van. Japanci su vrlo osjetljivi na tetovaže i poistovjećuju ih s podzemljem, odnosno s yakuzama. Ako vas zamijete, neće imati razumijevanja bez obzira imate li istetoviranog Mickey Mousea, 'JNA Prilep 1975', ili su vam čitava leđa i ruke prekrivene nekom mitskom borbom tigra i zmaja. Svi idu van. Manager će se zbog neugodnosti ispričavati do besvijesti, klanjati do poda i zasigurno privući više pozornosti nego neko vaše probodeno srce na podlaktici, ali pravila su pravila.
Za shopping treba poći u dio grada koji se zove Shinsaibashi, gdje se nalaze ogromni mallovi, ali i nezavisni butici. Cijene variraju od jeftinih do ekstremno skupih. Atrakcija je i Tenjinbashi-suri, dva i pol kilometra duga natkrivena ulica isključivo za shopping, i gotovo nepromijenjena od perioda Edo.
Za ispiranje grijeha nakon shoppinga, i izgradnju duhovnosti, vrijedi posjetiti najstariji budistički hram u Japanu. Shitennoji tradiciju vuče iz 593. godine. Zanimljivo je i to da je jedan od graditelja hrama osnovao tvrtku za izgradnju hramova Kongo Gumi, koja je imala tradiciju dugu više od 1400 godina, kad ju prije pet godine preuzela druga tvrtka. Članovi obitelji Kongo, negdje četrdeseti narastaj, još uvijek rade kao tesari. Sumiyoshi Taiha je šintoisticki hram iz 211. godine, i način izgradnje ovog hrama drži se japanskim nacionalnim blagom.
Ako se u Osaki ne nalazite početkom svibnja, za vrijeme najvećih japanskih praznika, smještaj je relativno lako pronaći. Možete birati od jeftinih prenoćišta u tradicionalnom, ili manje tradicionalnom stilu s noćenjem od oko stotinjak kuna, pa do nekoliko tisuća kuna u nekom od svjetski poznatih hotela. Zašto ne iskušati i kapsul-hotele? Capsul Inn prvi je japanski hotel takve vrste, a osmislio ga je čuveni arhitekt Kisho Kurokawa. Možda neki od love hotela? Poprilično su jeftini i moguće je iznajmiti sobu i na sate. Jako su popularne one s Hello Kitty tematikom.
Ako ste u gradu početkom svibnja bez rezervacije, jedina je opcija noć provesti u nekom od internet klubova. To i ne mora biti tako loša opcija. Imate svoju udobnu kabinu, desetke tisuća stripova na raspolaganju, besplatne kave, čajeve i osvježavajuće napitke. Možete kušati sladolede ili se okrijepiti toplom juhom. I tuš-kabine. I sve to za šezdesetak kuna. U Osaki se odlično jede, puno pije i partija, a za kraj možda bi bilo dobro pozdraviti tipičnim lokalnim pozdravom koji umjesto 'dobar dan' glasi mokarimakka?, što bi otprilike značilo 'zarađuje l' se šta?'.
Objavi komentar Blogger Facebook