Premda je doba šoguna i samuraja odavno prošlo u Japanu, sa Meiđi restauracijom krajem 19. vijeka, u zemlji izlazećeg sunca i dalje žive dvije nindže. Oni će, ipak, biti i posljednji, pošto su odlučili da ne prenesu svoje znanje na sinove.
Nindže, smrtonosni majstori špijunaže obučeni u crno – koje su šoguni iz klana Tokugava koristili za atentate i prikupljanje obavještajnih podataka o neprijateljima bakufu režima – pronašli su svoje mjesto u modernoj kulturi: filmovi, stripovi i romani su ih puni, i dalje postoje škole u kojima se uči vještina ninđucua, ali suština njihovog postojanja odavno je obesmišljena.
Jiniči Kavakami iz porodice Ban, posljednji vođa klana Koka, kaže da 21. vijek nije vrijeme za “nindže starog kova”. Odluka da svoju vještinu i brojne tajne poslije pet stotina godina prenošenja sa koljena na koljeno ne prenese na svog sina već je donijeta.
- Kada su ovdje bukteli građanski ratovi, umjeće nindže, mogućnost da špijunira i ubije ili koristi ljekovite ili smrtonosne trave bili su od neprocjenjive vrijednosti. Sada imamo vatreno oružje, internet i lijekove. Vještina ninđucua u ovom dobu nema svoje mjesto – kaže 63-godišnji Kavakami za BBC.
On je zato odlučio da prekine tradiciju koja u njegovoj porodici traje 21 generaciju: nije imenovao svog nasljednika.
- Ja ću i dalje predavati istoriju nindži na univerzitetu, a moji će učenici nastaviti da vježbaju neke tehnike koje su nindže koristile. Međutim, da bi klan nastavio da postoji, jednoj osobi bi to trebalo da bude sudbina – kaže Kavakami, koji je, prema podacima Igarju nindža muzeja, posljednji pravi nindža majstor Japana.
Istu odluku je donio i 80-godišnji Masaki Hatsumi, koji održava u životu Togakure klan, ali se posvetio nešto drugačijim stvarima.
Hatsumi je osnivač međunarodne organizacije Buđinkan, u kojoj se više od 300.000 ljudi širom svijeta obučava borilačkim vještinama.
- Treniraju vojnici, policajci, profesionalci širom svijeta – kaže on, ali objašnjava da je polaznicima njegove škole u centru pažnje sistem borbe, dok je pravo nasljeđe nindži ostalo u zapećku.
Kavakami, koji je počeo da trenira sa šest godina, misleći da je u pitanju još samo jedna igra, smije se kada mu se spomene zapadnjačka vizija nindže.
- Sve to iz filmova je nemoguće. Koliko god da trenira, nindža ostaje samo čovjek. Inače, nindže nisu bile samo ubice, kako se sada misli, mnogi su imali i obične poslove. Teško je zaraditi kao nindža – kaže uz osmijeh Kavakami.
On je završio građevinu i u svom odjelu izgleda kao i svaki drugi poslovni Japanac iz “ere bez pravih nindža”.
Objavi komentar Blogger Facebook