Male trgovine usred groblja nisu nikakva rijetkost, a tamo možete kupiti sve od žvakaćih guma i bombona do ribljih konzervi i bonova za mobitel. Hrana i piće prodaju se u improviziranim restorančićima smještenima između grobova, a uz zidove koji okružuju groblje postavljene su ljestve koje omogućuju neometani ulazak i izlazak s groblja.
Pitate se što će mrtvima neometan ulazak na groblje ili trgovine s potrepštinama? Sve je to za žive ljude, beskućnike koji nemaju izbora pa žive na grobljima. Najveće groblje u Manilli, Cemeterio del Norte, sada je poput manjeg grada, na njemu živi čak 10,000 beskućnika. Neki od njih su naslijedili grobnice, pa u njima sada žive.
No to što su beskućnici ne znači da su i besposličari. Tinejdžeri zarađuju noseći lijesove na pogrebima, žene čiste i održavaju grobnice, a muškarci popravljaju sve što treba popraviti, a djeca sakupljaju plastiku i metal koje kasnije prodaju. U nekim se grobnicama se nalaze čak i televizori i karaoke na kojima se mogu zabavljati.
Iako žive u iznimno teškim uvjetima, njihovi instinkti za preživljavanjem su nevjerojatni. To su ljudi različitih profesija: kozmetičarke, učiteljice, švelje... Proteklih godina vlasti su ih pokušale smjestiti u stanove, no većina njih se vratila na groblje jer kažu da im je tamo bolje nego u bijednim stanovima koje su im osigurale vlasti.
Objavi komentar Blogger Facebook