Srce je turističke sezone – doba kad se broje šoldi zarađeni na gostoprimstvu naših ljudi i ljepoti našega podneblja, kad rastu nade da smo turističkom svemiru sve zanimljivija destinacija i kad se množe strahovi za konačni “turistički inkas“– pa se u ovu Dalmovnicu mirne duše može krenuti s tezom: turizam je, zaista, teško pitanje!

Nježna biljka, osjetljiva u skoro istoj mjeri na stanje stvari u američkom kongresu i na tlak vode u cijevima za Pag ili Pelješac, povezana s tečajem švicarskog franka jednako kao i s uvaljivanjem smrznute ribe pod frišku u Matinoj konobi na nekoj dalmatinskoj punti od portafoja...

http://www.slobodnadalmacija.hr/DesktopModules/DnnForge%20-%20NewsArticles/ImageHandler.ashx?Width=468&Height=468&HomeDirectory=/Portals/0/Images/2011-07-31/Dalmacija&FileName=DRVENIK_PLAZA5-230708.jpg&q=1

Vlada održava, s puno razloga, posebnu sjednicu o turizmu; potpisuju se ugovori o velikim poslovima iz sfere “turističke industrije“ (projekt Brijuni rivijera); nižu se festivali pure (Tijarica) i soparnika (Dugi Rat) ili filma i teatra (Pula, Motovun, Split i Dubrovnik) po bogazama i metropolama naše zemlje ponosne; u medijima se promovira očaranost Billa Gatesa ljepotom Krke ili fascinacija Bernija Eclestonea trogirskom rivom... a sve kako bi se našu zlatnu koku – turizam – nahranilo što bolje, da nosi zlatna jaja.

I onda, usprkos svemu, mućak! I to kakav mućak! Takav da bi od njega – čak i uz začepljeni nos – pozlilo i onome tko ima organizam manje osjetljiv od turističkog. Naime, ovog je tjedna u Makarskoj, gradu iz reda naših turističkih aduta, na stranicama (i na naslovnici) lokalnog lista “Makarsko primorje“ – glasila koje, nota bene, izdaje i financira Grad Makarska s HDZ-om na vlasti – objavljen iznimno ksenofobičan i samim tim izrazito antituristički intoniran tekst autora Ive Ćurkovića, naslovljen “Gosti koji su višak“, a o kojem se loš glas već danima razliva i preko naših granica.

Samozvani čuvar makarske plaže u ljetnom periodu, rečeni Ćurković, u tom se sramotnom pamfletu okomio na turiste iz BiH, tretirajući ih kao šaku jada, neciviliziranu hrpu sirotinje kojoj - ma vidi ti njih - kad provale na naše more, prva misao nikad nije kako napuniti ovdašnje džepove i proračune, već kako se ogrebati o naše sunce, naše plaže, naše nebo, naš zrak...

“Bolji je jedan gost koji će dnevno ostaviti 500 eura nego njih deset koji će ostaviti po 30 eura ili njih nekoliko stotina ili tisuća koji vikendom dolaze iz BiH“ – mrči autor/urednik novinski papir, zabrinut što – eto, zna čovjek - ti BiH gosti pišaju u more, zahod koriste samo iznimno, nikakvi im kulturni i zabavni sadržaji ne trebaju, donose svoje ćevape i besplatno opterećuju kanalizaciju i parkirališta... piše i kao da žali za manjkom “konačnog rješenja“ jer se te goste koji smetaju, veli, “ne može izbjeći i eliminirati“.

Reakcije na ovu jezu - kojima se nastoji smanjiti štetu nanesenu turizmu, ali i grčeve mučnine u želucu - naravno da nisu izostale. Došle su s različitih razina – oglasio se i šef države Ivo Josipović, ministar turizma Damir Bajs, direktor Turističke zajednice Makarske Davor Glavina... – i sve sa istom notom: mi tako ne mislimo, nijedan gost nije višak, svi su turisti dobrodošli, dakako i oni iz BiH!

No, ipak, teški zadah “predmetne tiskotine“ neće biti lako isprati, jer brojne asocijacije na istu relaciju – mi i Bosanci – još peku u grlu: u (mučnom) je sjećanju svojevremeni intervju jednoga našeg istaknutog kulturnjaka u kojem docira da Bosanci samo piju rakiju, seru pod šljivama i ništa ne rade; komentator Davor Krile se u Slobodnoj prisjetio one neslavne parole “A Muslimani su još u Makarskoj“ slavnog HTV-ova reportera iz 1993. godine, dok je Martina Mlinarević-Sopta na portalu Index.hr svoj nadahnuti komentar paštroća iz “Makarskog primorja“ ovako poentirala:

- Ne znam ima li Ivo Ćurković djece, ali znam da po BiH imate klince koji nikada nisu vidjeli more i koji ga sanjaju svako novo ljeto, nadajući se da će otac baš ove godine uspjeti od plaća koje mjesecima kasne sastaviti neki iznos da im priušti spust ispod Biokova.

Te da će golf dvica nekako izdržati truckanje do tog beskrajnog plavetnila. Koliki gad moraš biti da privatiziraš more i jednom takvom čovjeku koji je upravo otišao djeci po sladoled natjeraš mu suze na oči s naslovom “Gosti koji su višak“.

Što se mene tiče, mislim da ćemo se dobro razumjeti, stid me je – posebno radi mojih Hike, Zlaje, Fike, Aide, Nevena, Anje i Hasana – mene je, rekoh, stid što je kolegica Mlinarević – Sopta bila primorana napisati sjajni tekst koji sam citirao i kojim je i meni branila obraz.
slobodnadalmacija.hr

Objavi komentar Blogger

 
Top