Manastiri su izgrađeni na prirodnom stijenama vapnenca visokim i do 500 metara, na sjeverozapadnom rubu Tesalske ravnice, u blizini rijeke Penej na istočnim padinama planinskog masiva Pind u centralnoj Grčkoj. Meteora je bila skupina od čak 24 manastira, danas je preostalo samo šest (pet muških i jedan ženski). To su manastiri; Veliki Meteoron (Megalou Meteorou ili Metamorphosis), Varlam (Agios Varlaam), Sveti Stjepan (Agios Stephanos), Sveto Trojstvo (Agia Triada), Sveti Nikola Anapausas (Agios Nikolaos Anapavsas) i Rousanou (Agios Rousanou, Arsanou).
1988. godine kompleks manastira Meteora uvršten je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.
Do danas nije potpuno jasno kada je osnovan prvi manastir u Meteori, ali se zna da su već od 11. st. redovnici pustinjaci počeli živjeti u spiljama i umjetno isklesanim nastambama u stijenama Meteore.
Na kraju 11. ili početkom 12. stoljeća osnovan je Skit Stagoi (mali pustinjački manastir) koji je bio smješten oko crkve Theotokos (Bogorodica), a njegovi ostatci nalaze se tu i danas.
U 14. st. došlo je do prodora otomanske vojske na prostor Grčke, te su monasi stali tražiti prostor koji bi im omogućio kakvu takvu sigurnost, to su pronašli na teško dostupnim ( zapravo nedostupnim) kamenim stupovima Meteore, koji su se pokazali kao idealno utočište.
Pristup samostanima na vrhovima kamenih stijena bio je izvorno izuzetno težak i pogibeljan, koristile su se duge ljestve od užadi, ili velike mreže kao kabine primitivnih dizala, kojima su se prebacivali ljudi i roba do manastirskih objekata na vrhovima stijena (Manastir Verlam je na stijeni visokoj 373 metra).
Objavi komentar Blogger Facebook