Raskoš izgubljenih povijesnih gradova

Predstavljamo vam 10 "izgubljenih"gradova bogate arheološke povijesti. Jer ponekad vjera u bolju prošlost nipošto nije bez razloga...

10. Cliff palace (Colorado, SAD)



Narod Pueblo Indijanaca na jugozapadu kontinenta dobio je naziv po selima koja su konstruirali. Iako postoje i suvremene pueblo zajednice Anasazi, drevno društvo je cvjetalo između 900. 1.200. godine Nove ere.
Cliff Palace sagrađen je u Zlatno doba Anasazija, ali je napušten 1.300. godine. Ostao je neotkriven u pustinji do 1.888. kada se ispostavilo da je najveća naseobina u stijeni u cijeloj Sjevernoj Americi.
Cliff Palace ("Palaća u stijeni") je zapravo pogrešan naziv jer je mjesto više selo, nego palća. Nikada nije otkriveno zašto su ga stanovnici napustili, ali je opće prihvaćeno da su to učinili zbog velike suše.

9. Pavlopetri (Grčka)



Mnogima je prva asocijacija na spomen "izgubljenih gradova" Atlantida. Nema pouzdanih dokaza da je ikada postojala, ako izuzmemo Platonove spise o gradu koji je progutalo more.
Njena sudbina zadesila je i Pavlopetri, grad koji je postojao od Kamenog doba do 1.000. godine prije Nove ere i pružio arheolozima autentičan prikaz života tog vremena. Zanimljivo je da je većina gradova koja je nestala pod vodom vrlo oštećena, a Pavlopetri djeluje gotovo netaknuto. Grad je vjerojatno potonuo zbog rasta nivoa mora i slijeganja tla od posljedica potresa.
Pošto je nivo mora mijenjan tijekom postojanja čovječanstva, sasvim je moguće i da neki sličan grad u plavetnilu čeka na otkrivenje.

8. Akrotiri (Santorini)



Minojska civilizacija s Krete koja je dobila naziv po mitskom kralju Minosu, graditelju labirinta, bila je potpuno zaboravljena sve do početka 20. stoljeća. Otkrićem velike palaće na Knososu, ponovno je zasjala slava tog naroda, ali je Akrotiri, njihov grad na otoku Santorini možda i ljepši primjer njihove gradnje.
Međutim, on je zatrpan nakon erupcije vulkana oko 1.600. godine prije Krista i to jednoj od najvećih ikada zapamćenih koja je donijela propast Minojskom carstvu. Otkriće Akrontirija 1.967. objelodanilo je prelijepe freske i vrlo pažljivo planiran način gradnje.

7. Tikal (Guatemala)



Grad Tikal, nekada je bio prijestolnica Majanskog carstva i najveći grad Novog svijeta. Savršeno očuvane zidine svjedoče o nekadašnjoj moći Maja i iznenadnom odlasku stanovnika. Iako dugo nije bilo pouzdanih saznanja o njegovom postojanju, nakon ekspedicije 1.848. pronađeno je jedno od najvećih arheoliških nalazišta na svijetu.
Tu se nalaze piramide visoke i do 70 metara, kraljevske palaće, spomenici i velika arena za majansku igru loptama.

6. Timgad (Alžir)



Timgad ili "Colonia Marciana Ulpia Traiana Thamugadi to Latinists" je arhetipski izgubljeni grad iz avanturističkih priča. Nekada vrlo živahno mjesto koje je osnovao car Trajan, preživjelo je mnogo nedaća i izraslo u veliki trgovački grad.
Nakon rušenja u 5. stoljeću, ponovo je izgrađen kao centar kršćanstva. Drugi veliki pad u sedmom stoljeću od strane Vandala bio je razlog konačnog odlaska stanovnika. Pijesak Sahare ga je sačuvao do ponovnog otkrića 1.881. a sada ruševine daju nevjerojatan uvid u rimsku arhitekturu u afričkim provincijama.
O njihovom načinu života možda najbolje svjedoči natpis na zidinama: "Lov, kupanje, igranje i smijeh. Ovo je život!"

5. Machu Picchu (Peru)



Ne postoji popis izgubljenih gradova na kojem se ne nalazi i Machu Picchu. Ovaj stari grad Inka nalazi se na vrhu Anda i bio je naseljen relativno kratko vrijeme, najvjerojatnije između 1.450. i 1.572. prije nego što je pao u ruke španjolskih osvajača.
Budući Španjolci nikada nisu pronašli grad, a lokalci nisu željeli otkriti njegovu lokaciju, taj je grad došao u žižu javnosti tek početkom 20. stoljeća.
I dalje postoje nesuglasice o tome je li to bila obična naseobina, kraljevsko utočište ili religiozno svetište.
Ove godine obilježava se 100 godina od njegovog otkrića.

4. Mohenjo-daro (Pakistan)



Zajedno s egipatskom i mezopotamijskom civilizacijom, civilizacija doline Inda smatra se jednom od najranijih na svijetu. Svoj vrhunac dostigla je 2.000 godina prije Krista, iako je bila mnogo starija.
Znanost, pismo, trgovina, zanatstvo, religija i poljoprivreda napredovali su nevjerojatnom brzinom. Već tada u gradu je postojao složen sistem kanalizacije, ali do sada nije pronađen ni jedan hram ili svetilište. Poplave su uništile grad barem šest puta, a nove zgrade samo su dograđivane na ruševinama prethodnih.
Što je izazvalo njegovu konačnu propast, nije poznato, ali je jasno da je potpuno napušten 1.800. godine prije Krista.
Ponovo je otkriven tek 1.922. godine.

3. Petra (Jordan)



Petra se ne može smatrati izgubljenim gradom, jer je lokalnom stanovništvu oduvijek poznata, a Plinije Stariji je spominje još u Rimskom zakonu iz 103. godine. Međutim, Zapadnjaci su kasno došlo do saznanja o njoj.
Grad u pustinji bio je u procvatu, sve dok njihov sistem navodnjavanja nije uništen potresom. Stanovništvo se odselilo i dugo su ga posjećivali samo pljačkaši grobova i znatiželjni putnici.
Sada je to jedno od najvećih arheoloških nalazišta na Bliskom Istoku. Grad je do pola izgrađen, a od pola "urezan" u crvene stijene. Arhitektura predstavlja kombinaciju rimskog, grčkog i nabeteanskog stila.

2. Troja (Turska)



Dugo se mislilo da je Troja, opjevana u Homerovoj "Ilijadi" mit, koliko i Atlantida.
Tek 1.871. godine samouki Heinrich Schliemann počeo je otkopavanje humka na Hissarliku. Tu, gdje se u drevno vrijeme nalazio grad Ilijum, otkrili su ogromnu utvrdu – onakvu kakvu je opisao Homer.
Schliemann je otkrio i zlatni nakit za koji se vjeruje da je pripadao Heleni. To blago izgubljeno je nakon II. Svjetskog rata, ali je zapravo bilo u posjedu SSSR-a i sada je izloženo u Puškinovom muzeju.

1. Pompeji i Herkulanum (Italija)



"Bilo je ljudi toliko uplašenih od smrti, da su se molili da umru", pisao je Plinije Mlađi o erupciji Vezuva 79. godine Nove ere. Njegov stric, čuveni Plinije Stariji, poveo je rimsku flotu preko Napuljskog zaljeva kako bi spasio ljude ugrožene erupcijom.
Ekspedicija je tog velikog čovjeka i njegovu posadu koštala života, jer su Pompeji i Herkulanum već bili prekriveni pepelom. Igrom slučaja, upravo je taj pepeo sačuvao ostatke drevnih gradova netaknutim tijekom 1.700 godina. Iako se mislilo da su drevni Rimljani živjeli u maštovitom svijetu od bijelog mramora, Pompeji otkrivaju "pravi" grad, sličan današnjim.



Politički slogani na zidovima ("Glasujte za Lucijusa Popidusa Sabinusa!"), "sočni" natpisi u javnim toaletima, murali sa slikama pobune koja se dogodila kod gradskog amfiteatra... sve to neodoljivo podsjeća na suvremeni svijet.
Gradovi su bili "rudnik zlata" za arheologe, a danas su jedno od najpoznatijih znamenitosti Italije.