Naziv budizam dolazi od reči buddhi, što znači “probuditi se”, te se zato za budizam može reći da je filozofija probuđenja. Ova filozofija ima svoje porijeklo u iskustvu čovjeka Sidhate Gotame, znanog i kao Budha, koji je sam sebe probudio u 35. godini života.
Budizam je sada star 2500 godina i ima oko 300 milijuna sljedbenika širom svijeta. Do unazad stotinjak godina budizam je bio uglavnom azijska filozofija, ali onda počinje pridobivati sve više sljedbenika u Europi, Australiji i Sjevernoj Americi.
1. To je bio Budha?
Godine 563. rodilo se dijete u kraljevskoj obitelji na sjeveru Indije. Dječak je rastao u bogatstvu i luksuzu, ali je na kraju otkrio da materijalno bogatstvo i imetak ne jamče sreću. Duboko ga je potresla patnja koju je vidio svagdje oko sebe i odlučio je pronaći put do trajne ljudske sreće. Kada je imao 29 godina, napusitio je ženu i dijete te krenuo od jednog do drugog velikog religijskog učitelja toga doba, kako bi učio od njih. Mnogo čemu su ga oni podučili, ali nijedan zapravo nije znao pravi uzrok čovjekove patnje i kako se ona može prijeći. Na kraju je, nakon šest godina učenja, borbe i meditacije, doživio nešto što je razvezalo svako neznanje u njemu i on je iznenada razumio.
Od tog dana nazivan je Budha, Probuđeni. Živio je još 45 godina, tokom kojih je putovao po čitavoj sjevernoj Indiji, podučavajući druge ljude onome što je sam otkrio. Njegova samilost i strpljenje prešli su u legendu i imao je tisuće sljedbenika. U 80. godini, star i bolestan, ali još uvijek dostojanstven i vedar, je preminuo.
2. Je je Budha bio bog?
Ne, nije. On nije ni tvrdio da je bog, božije dijete, čak ni njegov glasnik. On je bio ljudsko biće koje je sebe usavršilo i učilo da ukoliko slijedimo njegov primjer i mi sami sebe možemo usavršiti.
3. Ako Budha nije bog, zašto ga ljudi obožavaju?
Ima različitih vrsta obožavanja. Kada neko obožava boga, on ga slavi, prinosi mu žrtvu i moli da mu ispuni neku želju, vjerujući da bog čuje njegovo slavljenje, da prima žrtvu i odgovara na molitve. Budisti ne prakticiraju tu vrstu obožavanja.
Druga vrsta obožavanja jeste kada iskazujemo poštovanje nekome ili nečemu čemu se divimo. Kada učitelj uđe u učionicu, učenici ustanu, kada sretnemo nekog značajnog, rukujemo se, kada se svira himna stojimo mirno. To su sve geste poštovanja i ukazuju na naše divljenje prema određenoj osobi ili stvari. Budisti praktikticiraju ovakvu vrstu predanosti.
4. Zašto ljudi u budističkim hramovima rade razne “čudne stvari”?
Mnoge stvari nam se mogu učiniti čudnim ako ih ne razumijemo. Umjesto da ih odbacimo kao čudne, trebali bi pokušati pronaći njihovo značenje. A takva nerazumijevanja nije teško pronaći ne samo u budizmu, već i u drugim religijama. Budha je jasno i do detalja podučavao i ukoliko neki ljudi ne uspijevaju da to razumiju, on ih se ne može zbog toga okrivljavati. Ima jedan odlomak u budističkim tekstovima:
Ako neko tko je bolestan ne traži sebi lijek čak i kada je ljekar pored njega, ne treba zbog toga okrivljavati ljekara. Na isti način, kada nekoga muči bolest patnje, a ne traži pomoć od Bude, to nije Budhina greška. (Jn. 28-9)
Ne bi trebalo ni budizam, niti bilo koju drugu religiju procijenjivati na osnovu onih koji je ne upražnjavaju na pravi način.
5. Postoji li u budizmu nešto kao Božić?
Prema tradiciji, princ Sidharta je bio rođen, postao probuđen i umro na dan punog Meseca u vesaku, drugom po redu mjesecu u starom indijskom kalendaru, što odgovara travnju-svibnju u zapadnom kalendaru. Na taj dan budisti u svim zemljama slave tako što odlaze u hramove, sudjeluju u različitim ceremonijama ili možda provode dan meditirajući.
6. Zašto ima toliko budističkih škola?
Mnogo je različitih vrsta šećera; smeđi šećer, bijeli šećer, šećer u kockama, sirup i šećer u prahu, ali je sve to šećer i okus mu je sladak. Proizvodi se u različitim oblicima, tako da se može koristiti na različite načine. Sa budizmom je isto: postoji theravada budizam, zen budizam, škola čiste zemlje, jogaćara budizam i vađrajana budizam, ali je sve to učenje Bude i ima isti okus; okus slobode.
Budizam je evoluirao u različite forme kako bi bio relevantan za različite kulture u kojima postoji. Bio je reinterpretiran tijekom vjekova, kako bi ostao relevantan za nove generacije. Vanjski gledano, vrste budizama koje danas imamo mogu izgledati vrlo različite, ali u središtu svih njih jesu četiri plemenite istine i isto tako plemeniti osmostruki put.
7. Neki ljudi kažu: “Sve su religije zapravo iste.” Je li sa budističkog aspekta to isto tako?
Religija je pojava suviše kompleksna i raznovrsna da bi mogla biti obuhvaćena jednom takvom tvrdnjom. Budisti bi mogli reći da takva tvrdnja sadrži u sebi element i netočnosti i istine. Budizam uči da ne postoji vrhovni bog, dok krišćanstvo, na primjer, uči da postoji. Kvaliteta našeg srca je važnija od bilo kakve natprirodne moći koju bismo mogli steći, sposobnosti da proričemo budućnost, snage naše vjere ili bilo kakve ekstravagantne geste koju bismo mogli učiniti.
Zato, kad se povede riječ o teološkim pojmovima i teorijama, budizam i krišćanstvo se sigurno razlikuju. Ali kada dođe do kvaliteta srca, etika i ponašanje su vrlo slični.
8. Čuo sam da se Budino učenje nekada naziva “srednji put”. Šta taj pojam znači?
Buda je plemenitom osmostrukom putu dao i alternativni naziv, majjhima patipada, što znači “srednji put”. Ovo je vrlo važan naziv, jer nam sugerira da nije dovoljno samo slijediti put, već da njime treba ići na određeni način. Ljudi mogu postati vrlo rigidni u vezi sa religijskim pravilima i na kraju se pretvoriti u prave fanatike.
9. Je li budizam samo jedna vrsta hinduizma?
Ne, nije. Budizam i hinduizam dijele mnoge etičke ideje, koriste zajedničku terminologiju kao što su riječi kamma, samadhi i nirvana, a i oba su nastala u Indiji. To je navelo neke ljude da pomisle kako su oni jedno te isto ili barem vrlo slični. Ali kada odemo dalje od površnih sličnosti, vidimo da su te dvije religije sasvim različite.
Na primjer, Hindusi vjeruju u vrhovnog boga, dok budisti ne vjeruju. Jedno od centralnih učenja hindusitičke socijalne filozofije je ideja kasta, koja se u budizmu odlučno odbacuje. Ritualno pročišćavanje je u hinduizmu važna praksa, ali ona nema mjesta u budizmu.
10. Da li u budizmu postoji tako nešto kao što je “imati sreću”?
U rječniku stoji da “imati sreću” znači “vjerovati da šta god da se dogodi osobi, dobro ili loše, u sljedu događaja jeste posljedica slučaja, zle kobi ili sreće”.
Budha je u potpunosti poricao valjanost ovakvog vjerovanja. Sve što se dogodi ima specifičan uzrok ili uzroke i mora postojati odnos između uzroka i posljedice. Budizam uči da sve što nam se događa, događa se zbog jednog ili više uzroka, a ne zbog sreće, slučajnosti ili sudbine. Ljudi koji su zainteresirani za sreću uvijek pokušavaju nešto pridobiti – obično više novca i bogatstva. Budha uči da je mnogo važnije razviti naša srca i umove.
Budhina statua sa rukamo što mirno počivaju sklopljene u krilu i njegov suosjećanjem ispunjen osmjeh podsjećaju nas na potrebu da razvijamo mir i ljubav unutar sebe. Miris mirisnih štapića podsjeća nas na vrlinu koja sve prožima, svijeća ili lampa nas podsjećaju na svjetlost znanja, a cvjetovi, koji brzo klonu i osuše se, podsjećaju nas na prolaznost. Kada se klanjamo, mi izražavamo svoju zahvalnost Budhi za sve ono što nam je njegovo učenje dalo. To je značenje budističkog izražavanja poštovanja.
U budizmu, pravila treba slijediti i uz to vježbati na izbalansiran i razuman način, koji izbjegavati ekstreme i pretjerivanja. Drevni Rimljani su imali izreku: “Umjerenost u svim stvarima” i budisti bi se potpuno suglasili sa ovim.
Objavi komentar Blogger Facebook