Pseudoznanost je sve prisutnija u društvu - gotovo omiljena u medijima. U općoj krizi masovno se i bez sankcija ljudima nude usluge iscjelitelja, vidovnjaka, varalica, reklamiraju se lažni proizvodi i lijekovi... i ubiru basnoslovne zarade na bolesnim i očajnim ljudima.
Zabrinjavajući je podatak da se u Hrvatskoj konzumira 60-ak alternativnih metoda liječenja u čemu sudjeluje oko 1200 ljudi koliko ih okuplja Hrvatska udruga za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED), a koliki je broj ‘slobodnjaka’ ne zna ni policija.
Zna se samo da ih je puno, i da na našim prostorima često gostuju i varalice iz inozemstva koje nude neke ‘osobite moći’. Nadležne institucije uglavnom šute, a tek rijetki znanstvenici reagiraju.
Da je zabava prešla granicu i da nam slijedi dugačak proces educiranja javnosti o opasnostima pseudoznanosti, tvrdi doc. dr. sc. Dejan Vinković, astrofizičar sa splitskog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je u posljednjih nekoliko mjeseci svojim istupima prilično uzburkao javnost i mnoge potaknuo na razmišljanje.
Sudeći prema nedavnoj anketi među Hrvatima, ljudi uglavnom ne znaju što je pseudoznanost...
- Vrlo često nije lako prepoznati pseudoznanstvene podvale jer se pseudoznanost pokušava predstaviti kao znanost, oponašajući njezine postupke, iako je u biti metoda za opravdavanje, obranu i očuvanje grešaka i predrasuda. Znanost i pseudoznanost imaju sasvim suprotan pristup u promatranju prirode - do te mjere da se može reći kako je pseudoznanost patološka imitacija znanosti.
Umjesto znanstvene metode koja teži objektivnosti u promatranju prirode kako bi se izbjegle zamke subjektivnosti naših osjetila, pseudoznanost se oslanja na anegdotalne dokaze odbacujući svaki podatak koji joj ne ide u prilog.
- U svijetu je to prepoznato kao ogroman problem. Recimo, homeopatija se uvukla u zdravstveni sustav u nizu zemalja i sada je teško maknuti je. Ili tragični primjeri odbijanja cjepiva za dječje bolesti zbog priča o tome kako su opasna, što je dovelo do velikog povećanja broja oboljele djece od teških bolesti. Ili priča o tome kako HIV ne uzrokuje AIDS, što je dovelo do zakašnjele reakcije u Africi u borbi protiv te smrtne bolesti.
Važno je naglasiti da u ovim primjerima imate čak i neke znanstvenike koji promoviraju takve ideje, što onda u javnosti stvara ogromnu smutnju oko toga kome vjerovati. Recimo, čak je i nobelovac Kary Mullis zagovarao stav da HIV ne uzrokuje AIDS! Mediji u svemu tome svojim nekritičkim novinarstvom i podilaženjem jeftinom senzacionalizmu takve slučajeve pretvore u masovne histerije. Ali kriviti samo medije bilo bi pogrešno, jer upravo je stručna javnost ta koja često reagira presporo ili preblago.
Postoji li uopće pravna regulativa kojom se uređuje ovo područje i tko bi trebao biti prvi na potezu?
- Postoje situacije kada treba reagirati unutar struke, na čisto etičkoj razini, a postoje i situacije kada trebaju reagirati državna tijela po sili zakona. Ako se radi o znanstveniku koji jednostavno laže u javnosti o nekoj temi, to je onda stvar struke da sankcionira. Ako netko prodaje proizvode ili usluge za koje tvrdi da liječe ili dijagnosticiraju bolesti, onda postoji Kazneni zakon o nadriliječništvu.
Škola u Šenkovcu trošila je veliki novac iz školske blagajne, za kupnju “biogeneratora” Atlanta, koji bi učenike i osoblje škole trebao štititi od neionizirajućeg zračenja. Kad je slučaj dospio u medije, inspekcija Ministarstva obrazovanja nije našla ništa sporno u tome, iako je skandal poprimio nevjerojatne razmjere?
- Tu su roditelji odlučili stvar istjerati do kraja, bez obzira na prijetnje koje su dobivali. Naime, tadašnja ravnateljica je potrošila gotovo 100.000 kuna školskog novca na komade aluminijskih ploča za koje vjeruje da štite ljude od raka, neionizirajućeg zračenja, uroka, i sličnih budalaština. U to ju je uvjerio samoprozvani izumitelj i bioenergetičar Darko Maltar.
Kada se za to doznalo, inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, trebala je to rutinski sankcionirati i u kratkom roku omogućiti smjenu ravnateljice. No, inspekcije ministarstva priznale su nadriliječničke “certifikate” koje je Maltar dobio od HUPED-a, udruge koja okuplja razne nadriliječnike u Hrvatskoj. Ne samo da u ovoj priči nije jasno kako HUPED može javno reklamirati svoje “alternativne” oblike liječenja usprkos postojanju Kaznenog zakona koji to ne dopušta, nego i kako je moguće da Ministarstvo priznaje njihove bezvrijedne papire kao pravno važeće!
Tek nakon masovnog bunta roditelja uspjelo se maknuti ravnateljicu, ali je onda tužila školu, pa se sada to razvlači po sudovima. Isto tako, tuženi su svi novinari koji su kritički pisali o Maltaru i čitavom slučaju. To ujedno pokazuje i način kako nadriliječnici ušutkavaju svoje kritičare - prijete im tužbama za klevetu.
- Izgleda da je to samo odraz klime koja vlada u hrvatskoj akademskoj zajednici koja vrlo usko gleda na svoju ulogu u društvu. Reakcije na ovakve teme doživljavaju se kao gubitak vremena i nešto čime se ozbiljni znanstvenci i sveučilišni profesori ne bi trebali baviti. To je ujedno i neki strah od javne konfrontacije, gdje postajete izloženi svakojakim javnim kritikama onih koji slijepo vjeruju u alternativne oblike liječenja.
Komercijalne, ali i državna televizija svakodnevno nas bombardiraju reklamama pseudoznanstvenih proizvoda poput različitih talismana, magnetskih i “energetskih narukvica” koje brišu bolove u zglobovima, kralježnici i stres za samo 300 ili za 199 kuna ako nazovete odmah! Što se iza toga krije?
- To su čiste prijevare kupaca, gdje se za reklamu nekakvih bezvrijednih proizvoda koriste prividno znanstveni termini. Sličan trik koristi se i u reklamiranju kozmetičkih proizvoda. Stoga se u razvijenim zemljama, koje su poplavu ovakvih proizvoda doživjele već ranije, uvodi sve stroža regulacija reklama, tj. što se smije, te kako se smije reklamirati.
Možete li ukratko pojasniti kako se proizvode homeopatski pripravci i kako djeluju?
- Homeopatija je zanimljiva tema jer se radi o prodaji ničega. Sam princip homeopatskog “lijeka” je da se neka tvar razrjeđuje toliko dugo dok u “lijeku” više nema niti jedne jedine molekule te tvari. Kako bi zvučala znanstveno, homeopatija je uvela ideju da voda magično pamti dobre osobine takvih tvari, a nekako zaboravlja sve loše stvari koje su nekada bile u vodi koju homeopati koriste.
Dakle, radi se o čistom šarlatanstvu, koje je zbog svoje popularnosti bilo intenzivno i znanstveno proučavano. I izvan svake sumnje dokazano je da homeopatija može inducirati jedino takozvani placebo efekt, gdje se pacijent subjektivno osjeća bolje, a da se u stvarnosti ne liječi bolest. I sami možete vidjeti kolika je to opasnost za zdravlje ljudi kada se vodimo idejom da nam je dobro, a bolest krene uzimati maha i krenu komplikacije.
Ali za razliku od sustava javnog zdravstva od kojeg se s razlogom traži više ulaganja, transparentnije poslovanje, stručnije i kvalitetnije kadrove, skupe lijekove (a skupi su jer se zakonski traži da kroz dug i mukotrpan postupak dokažu da djeluju i kako djeluju) i općenito više brige za pacijente, homeopati nemaju tih problema.
izvor
- Vrlo često nije lako prepoznati pseudoznanstvene podvale jer se pseudoznanost pokušava predstaviti kao znanost, oponašajući njezine postupke, iako je u biti metoda za opravdavanje, obranu i očuvanje grešaka i predrasuda. Znanost i pseudoznanost imaju sasvim suprotan pristup u promatranju prirode - do te mjere da se može reći kako je pseudoznanost patološka imitacija znanosti.
Umjesto znanstvene metode koja teži objektivnosti u promatranju prirode kako bi se izbjegle zamke subjektivnosti naših osjetila, pseudoznanost se oslanja na anegdotalne dokaze odbacujući svaki podatak koji joj ne ide u prilog.
Imitacija znanosti
Koliko je promocija pseudoznanosti uzela maha u svijetu i kod nas, osobito u medijima?- U svijetu je to prepoznato kao ogroman problem. Recimo, homeopatija se uvukla u zdravstveni sustav u nizu zemalja i sada je teško maknuti je. Ili tragični primjeri odbijanja cjepiva za dječje bolesti zbog priča o tome kako su opasna, što je dovelo do velikog povećanja broja oboljele djece od teških bolesti. Ili priča o tome kako HIV ne uzrokuje AIDS, što je dovelo do zakašnjele reakcije u Africi u borbi protiv te smrtne bolesti.
Važno je naglasiti da u ovim primjerima imate čak i neke znanstvenike koji promoviraju takve ideje, što onda u javnosti stvara ogromnu smutnju oko toga kome vjerovati. Recimo, čak je i nobelovac Kary Mullis zagovarao stav da HIV ne uzrokuje AIDS! Mediji u svemu tome svojim nekritičkim novinarstvom i podilaženjem jeftinom senzacionalizmu takve slučajeve pretvore u masovne histerije. Ali kriviti samo medije bilo bi pogrešno, jer upravo je stručna javnost ta koja često reagira presporo ili preblago.
Postoji li uopće pravna regulativa kojom se uređuje ovo područje i tko bi trebao biti prvi na potezu?
- Postoje situacije kada treba reagirati unutar struke, na čisto etičkoj razini, a postoje i situacije kada trebaju reagirati državna tijela po sili zakona. Ako se radi o znanstveniku koji jednostavno laže u javnosti o nekoj temi, to je onda stvar struke da sankcionira. Ako netko prodaje proizvode ili usluge za koje tvrdi da liječe ili dijagnosticiraju bolesti, onda postoji Kazneni zakon o nadriliječništvu.
Škola u Šenkovcu trošila je veliki novac iz školske blagajne, za kupnju “biogeneratora” Atlanta, koji bi učenike i osoblje škole trebao štititi od neionizirajućeg zračenja. Kad je slučaj dospio u medije, inspekcija Ministarstva obrazovanja nije našla ništa sporno u tome, iako je skandal poprimio nevjerojatne razmjere?
- Tu su roditelji odlučili stvar istjerati do kraja, bez obzira na prijetnje koje su dobivali. Naime, tadašnja ravnateljica je potrošila gotovo 100.000 kuna školskog novca na komade aluminijskih ploča za koje vjeruje da štite ljude od raka, neionizirajućeg zračenja, uroka, i sličnih budalaština. U to ju je uvjerio samoprozvani izumitelj i bioenergetičar Darko Maltar.
Kada se za to doznalo, inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, trebala je to rutinski sankcionirati i u kratkom roku omogućiti smjenu ravnateljice. No, inspekcije ministarstva priznale su nadriliječničke “certifikate” koje je Maltar dobio od HUPED-a, udruge koja okuplja razne nadriliječnike u Hrvatskoj. Ne samo da u ovoj priči nije jasno kako HUPED može javno reklamirati svoje “alternativne” oblike liječenja usprkos postojanju Kaznenog zakona koji to ne dopušta, nego i kako je moguće da Ministarstvo priznaje njihove bezvrijedne papire kao pravno važeće!
Tek nakon masovnog bunta roditelja uspjelo se maknuti ravnateljicu, ali je onda tužila školu, pa se sada to razvlači po sudovima. Isto tako, tuženi su svi novinari koji su kritički pisali o Maltaru i čitavom slučaju. To ujedno pokazuje i način kako nadriliječnici ušutkavaju svoje kritičare - prijete im tužbama za klevetu.
Čiste prijevare
Prošle godine rektor Sveučilišta u Zagrebu nije mogao iznijeti svoj sud o činjenici kako je na rektorat pozvan radiestezist da ih oslobodi štetnih zračenja, jer o tome nema dovoljno saznanja iako je profesor prirodnih znanosti?- Izgleda da je to samo odraz klime koja vlada u hrvatskoj akademskoj zajednici koja vrlo usko gleda na svoju ulogu u društvu. Reakcije na ovakve teme doživljavaju se kao gubitak vremena i nešto čime se ozbiljni znanstvenci i sveučilišni profesori ne bi trebali baviti. To je ujedno i neki strah od javne konfrontacije, gdje postajete izloženi svakojakim javnim kritikama onih koji slijepo vjeruju u alternativne oblike liječenja.
Komercijalne, ali i državna televizija svakodnevno nas bombardiraju reklamama pseudoznanstvenih proizvoda poput različitih talismana, magnetskih i “energetskih narukvica” koje brišu bolove u zglobovima, kralježnici i stres za samo 300 ili za 199 kuna ako nazovete odmah! Što se iza toga krije?
- To su čiste prijevare kupaca, gdje se za reklamu nekakvih bezvrijednih proizvoda koriste prividno znanstveni termini. Sličan trik koristi se i u reklamiranju kozmetičkih proizvoda. Stoga se u razvijenim zemljama, koje su poplavu ovakvih proizvoda doživjele već ranije, uvodi sve stroža regulacija reklama, tj. što se smije, te kako se smije reklamirati.
Možete li ukratko pojasniti kako se proizvode homeopatski pripravci i kako djeluju?
- Homeopatija je zanimljiva tema jer se radi o prodaji ničega. Sam princip homeopatskog “lijeka” je da se neka tvar razrjeđuje toliko dugo dok u “lijeku” više nema niti jedne jedine molekule te tvari. Kako bi zvučala znanstveno, homeopatija je uvela ideju da voda magično pamti dobre osobine takvih tvari, a nekako zaboravlja sve loše stvari koje su nekada bile u vodi koju homeopati koriste.
Dakle, radi se o čistom šarlatanstvu, koje je zbog svoje popularnosti bilo intenzivno i znanstveno proučavano. I izvan svake sumnje dokazano je da homeopatija može inducirati jedino takozvani placebo efekt, gdje se pacijent subjektivno osjeća bolje, a da se u stvarnosti ne liječi bolest. I sami možete vidjeti kolika je to opasnost za zdravlje ljudi kada se vodimo idejom da nam je dobro, a bolest krene uzimati maha i krenu komplikacije.
Ali za razliku od sustava javnog zdravstva od kojeg se s razlogom traži više ulaganja, transparentnije poslovanje, stručnije i kvalitetnije kadrove, skupe lijekove (a skupi su jer se zakonski traži da kroz dug i mukotrpan postupak dokažu da djeluju i kako djeluju) i općenito više brige za pacijente, homeopati nemaju tih problema.
izvor
Objavi komentar Blogger Facebook