Bryceov kanjon u stvarnosti i nije klasični kanjon, već čitav niz prirodno oblikovanih amfiteatara u stijeni, dubokih oko 150 m. Stijene su crveno-smeđe a prelijevaju se nijansama hrđavo-crvene, ružičaste, limunžute do gotovo bijele boje. Ovakav kolorit je posljedica polaganog rastakanja raznih mineralnih spojeva, većim dijelom manjih količina željeznog oksida prisutnog u slojevima stijena. Plavkaste i grimizne boje ukazuju na postojanje manganovog oksida. Ovaj kolorit je najizraženiji u sumrak ili u zoru zbog nižeg položaja sunca i zbog sjena prouzročenih njegovim položajem.
Narod Paiute koji je stoljećima ovdje živio, vjerovali su da su stijene zapravo ljudi koje je božji gnjev pretvorio u kamen.
Prije oko 60 milijuna godina područje Bryceovog kanjona je bilo na dnu velikog jezera koje je prekrivalo veći dio savezne države Utah. Tijekom dugog razdoblja na dnu se taložio sloj po sloj mulja, pijeska i raznih krhotina stijena. S vremenom su se zrnca tih zasebnih taloga kemijskim procesom stvrdnula i stvorila brojne pješčenjake različitih veličina i oblika. Prije 15 milijuna godina stvorio se kameni sloj debljine oko 600 m, a pomicanje tla podiglo je dno jezera iznad same vode i stvorilo ravnjak Paunsaugunt, najmlađi ali i najviši od čitavog niza ravnjaka poznatih kao Veliko stubište (The Grand Stairway). To se stubište spušta prema jugu, sve do ruba Grand Canyona u saveznoj državi Arizona.
Ovaj divlji ali prelijepi krajobraz oblikovala je voda što čini i danas. Ljeti je ovo područje sušno ali zimi napadaju velike količine snijega koje se u proljeće topi i ulazi u pukotine stijena gdje se noću smrzava. Smrzavanjem otopljenog snijega, pukotine se šire i lome površinske stijene. Potpunim otapanjem smrznutog snijega, voda dubi mekše dijelove nataloženog vapnenca stvarajući tako uske kanale, lukove i tunele te još više produbljuje kanjon. Pretpostavlja se da se ovakvim procesom rub kanjona svakoh 50-65 godina povlači za 300 mm.
Prvi pioniri koji su putovali ovim područjem i kroz Bryceov kanjon imali su velike poteškoće zbog labirinta gudura i rijetkog zraka na toj nadmorskoj visini, pa su krajeve slične ovom nazivali Badlands. Kanjon je dobio ime po Ebenezeru Bryecu, istraživaču iz 19. stoljeća, koji se nastanio u bilizini rijeke Paria kao doseljenik iz Škotske i bio je prvi istraživač koji je istraživao ovo područje.
Područje kanjona jedno je od posljednjih utočišta puma. Nekad su ovo područje nastanjivali i dabrovi, ali pošto su u 19. stoljeću bili glavna lovina velikog broja trapera, danas ih više nema. Ljeti kroz područje kanjona prolaze krda bjelorepih jelena koji su glavna lovina pume.
Objavi komentar Blogger Facebook