Ime Tuktoyaktuk (u prijevodu “nalik sobu”) je nastalo prema lokalnoj legendi o nesretnom sobu koji je upao u vodu i zaledio se. Danas, grebeni nalik na okamenjene ili zaleđene sobove su vidljivi tijekom niske plime uz obalu. Lokalno stanovništvo se stoljećima bavi ribolovom te lovom na sobove, patke ili nekada lovom na kitove. Između 1890 i 1910, značajan broj stanovnika umire zbog epidemije gripe koju su donijeli američki kitolovci. U narednim godinama povečava se broj stanovnika pa Tuktoyaktuk postaje središte za prijevoz pomagala u druga naselja na rubu sjevera.
Početkom 50-tih na ovom području instalirani su radarski sustavi za praćenje zračnog prometa ali i za otkrivanje mogućih sovjetskih upada tijekom Hladnog rata.
Tuktoyaktuk je poznat po prirodnim ljepotama ali i kao velika baza za istraživanje nafte i plina u Beaufortovom moru. Tuktoyaktuk je dom najveće koncentracije neobičnih brda (Pingo) formirana ledom u svijetu koja stvaraju nezaboravnu sliku ovog obalnog područja. Ledena brda prekrivena humcima zemlje su se stoljećima koristila kao navigacijski sustav za one koji putuju kopnom i morem ili kao prikladan vidikovac za uočavanje sobova ili kitova. Visine neobičnih brda mogu doseći i do 70 metara, i do 600 m u promjeru (obično rastu samo nekoliko centimetara godišnje). Pretpostavlja se da životni vijek ledenih brda traje i do 1000 godina.
Moguće je vidjeti i polarnu svjetlost koja osvjetljavala nebo visoko nad sjevernim obzorom.
Tuktoyaktuk je dostupan tijekom cijele godine ali kopnenim putem samo zimi (prosinac-ožujak), kada se voda delte rijeke Mackenzie smrzava čineći prirodnu cestu duž rijeke i dijelom Arktičkog oceana. Tijekom ljeta cesta se topi i formira korito rijeke. U to se doba selu Tuktoyaktuk može prići jedino avionom ili brodom.
Led je na pojedinim mjestima debljine i do 8 metara ali grebeni okovani ledom predstavljaju pravu cestovnu opasnost.
Delta rijeke Mackenzie, u ljeto (gore) i zimi (ispod).
Izvor
Objavi komentar Blogger Facebook