Jedna stvar snažno povezuje udaljeno japansko ostrvo Okinawau, planinski gradić na Sardiniji Ovoddau i Loma Lindau u Sjedinjenim Američkim Državama. Stanovnici u tim mjestima žive duže nego ljudi bilo gdje drugdje na zemlji.
Dok je prosječna starost Britanca 77 godina, a Britanke 81 godina, stanovnici ova tri mjesta mogu se nadati mnogo dužem životu i dobrom zdravlju.
Okinawa ima populaciju od milion stanovnika, od kojih 900 ima više od sto godina, što je četiri puta više od prosjeka u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Ovodda je jedina regija na svijetu gdje jednak broj muškaraca kao i žena doživi stotu godinu, što je suprotno globalnom svjetskom trendu.
Naučnici su pokušali otkriti zbog čega ti ljudi dožive duboku starost.
Okinawa, Japan
Naučna je činjenica da ljudi na Okinawi, za razliku od "običnih smrtnika", stare daleko sporije od stanovnika drugih predjela na zemlji.
"Kalendar može pokazivati da imaju 70 godina, ali njihovo tijelo kaže da imaju 50. Najimpresivnije od svega je velika većina vrlo zdrava sve do samog kraja života", rekao je Bradley Willcox, istraživač neobičnog fenomena.
Pronalazak uzroka nije jednostavan, ali se glavnim "krivcem" smatra hormon DHEA. Iako naučnici još uvijek nisu utvrdili njegovu ulogu, shvatili su da se njegova količina tokom starenja znatno se sporije smanjuje kod stanovnika Okinawae.
Objašnjenje ove pojave nalazi se na njihovom kuhinjskom stolu. Stanovnici ovog ostrva ne samo da jedu ogromne količine proizvoda od soje, već i široku lepezu voća i povrća bogatog antioksidansima.
Ipak, ključ dugovječnosti bi mogao biti u onome što ne pojedu. Njihova tradicija nalaže im da jedu dok su 80 posto siti. U toku dana unose oko 1.200 kalorija što je za 20 posto manje od Britanaca.
Ovodda, Sardinija
Za razliku od stanovnika japanske Okinawae, ljudi sa Ovoddae ne broje kalorije, a meso je sastavni dio menija, dok soja nije.
Svejedno, gradić sa 1.700 stanovnika može se pohvaliti sa petero stogodišnjaka. Što je još bitnije, jednak broj muškaraca i žena doživi stotu.
Prednosti mediteranske kuhinje su dobro poznati, ali se to ne može smatrati uzrokom dugovječnosti stanovnika gradića. Naime, Sardinijci koji su emigrirali sa 20, 30 ili 40 godina uspjeli su doživjeti magičnu brojku.
Profesor Luca Deiana godinama je radio istraživanje na svakom pojedinačnom stogodišnjaku sa Sardinije i došao je do interesantnog zaključka zbog čega su toliko brojni.
Već stotinama godina porodice na Ovoddai žive izoliranim životom, vjenčavajući se međusobno. Ustvari, većina stanovnika u gradiću danas potiče od nekoliko predaka.
"Brak među rođacima nije pravilo, ali se dešava. Sa genetičke tačke gledišta postoji mogućnost pojave genetskih oboljenja, ali i pozitivnih stvari kao što su stogodišnjaci", rekao je Deiana, piše BBC.
Čini se da su na Ovoddai brakovi među rođacima omogućili duži život. Ovakva pojava omogućila je naučnicima da otkriju mnoštvo neobičnih genetskih karakteristika, koje su povezane sa stogodišnjacima na Ovoddai.
"Specifični gen na X hromosomu krivac je za ne proizvodnju enzima pod imenom "G6PD". Ovo može imati negativan utjecaj na zdravlje, ali se čini da na Ovoddai ima pozitivan efekat", rekao je Deiana.
Loma Linda, Kalifornija
Zajednica u kalifornijskom gradu Loma Linda tvrdi da svako može povećati svoje šanse sa dugovječnim i zdravijim životom. Dug život populacije na Loma Lindi možda ipak nema veze sa genima.
Oni su otkrili tajnu koju je mnogo lakše pronaći od ijednog gena. To je dovoljno snažan efekat koji im omogućava duži život nego bilo kome u SAD-u.
Za njih je dug život stvar vjere. Većina stanovnika Loma Linde su pripadnici adventističke crkve sedmog dana, religije čiji članovi žive pet do deset godina duže od drugi ostalih.
Ovo djelimično objašnjava činjenica da većina adventista ne pije, ne puši i pridržava se vegetarijanske ishrane koju crkva propisuje. Ipak, to ne rade svi stanovnici, ali čak i oni žive značajno duže od ostalih.
"Ovo postavlja pitanje utjecaja duhovnog života na dugovječnost. To još uvijek ne znamo, ali je činjenica poznata već 20 ili 30 godina da osobe koje idu u crkvu, bez obzira na vjeru, žive duže od ostalih", rekao je Gary Fraser, naučnik koji je vršio istraživanje o ovom gradiću.
Osobe koje redovno posjećuju vjerske objekte imaju znatno niži nivo hormona stresa što im omogućava da se lakše bore sa životnim izazovima.
"Religija i veza sa višim bićima, povezanost sa svetim, omogućava vam da usmjerite svoje reakcije i emocije vjerujući da postoji viši cilj. To vam omogućava da ostanete smireni i da ne dozvolite stresu i traumama da unište vaše zdravlje", rekao je doktor Kerry Morton.
(Sarajevo-x.com)
Objavi komentar Blogger Facebook