Vatrogasci
Slatka malena
Osmijeh njen meni čini se
Kao da, podsjeti na dane djetinstva
Kad sve je bilo svježe kao bistro plavo nebo
I ponekad kada vidim je
Ona, uzme me, na to posebno mjesto
I da je duze gledam briznuo bi u plač
O-o-o-o... slatka malena...
O-o-o-o... slatka malena...
Oči njene od neba tužnije
Kao da, pomisliše na jake kiše
Ne volim gledat, jer vidim uncu boli
I kosa njena malo podsjeća
Na neko, toplo, i sigurno mjesto
Gdje bi se skrivo k'o dijete i molio za kišu i munje
O-o-o-o... slatka malena...
O-o-o-o... slatka malena...
O-o-o-o... slatka malena...
O-o-o-o... slatka malena...
O-o-o-o... slatka malena...
O-o-o-o... slatka malena...
Nema nade za nas
Znam da ipak misliš da sam kriva ja za sve
I što svako malo muž me razbije
Kako zbog njega nemaš sve što imam ja
I kako je ružna samo tvoja supruga
A ne znaš da nisam ni ja sretna š njim
I kako se svako jutro čedna probudim
Pa mi dođe da te još jednom pitam ja
Ma ima li nade za nas
Čini mi se da bih i ja dao pola života, još pola, pola života svog
Da sam opet dušo daleko od lika tvog
Nema dana kada na te ne pomislim
Kako da se onda životu veselim
Zato dao bih sve godine starosti sne
Da nisi opet kraj mene
A ne znaš da nisam i ja spretna š njim
I kako se svako jutro čedna probudim
Pa mi dođe da te još jednom pitam ja
Ima li nade za nas
Čini mi se da bih i ja dao pola života svog
Da sam opet dušo daleko od lika tvog
Jer nema dana kada na te ne pomislim
Kako da se onda životu veselim
Zato dao bih sve, ma goni se, starosti sne
Da nisi opet kraj mene
E moj bagreme
Siguran sam da bih dao više od života svog
Da sam opet dušo daleko od lika tvog
Jer nema dana kada na te ne pomislim
Kako da se onda životu veselim
Zato dao bih sve, ma goni se, starosti sne
Da nisi nikad kraj mene, jeee
Nikad kraj mene
Nostalgija
Tiha, tiha se čuje violina
Moga srca strune dira
Preko mora, i planina
Svira mi, svira...
Tiha, tiha se čuje violina
I samo svira, violina
I violina, s neba svira
Violina, violina...
Nostalgija, nostalgija, mi dušu skrenula...
I cijeli život, ona me, za nos potezala...
Kad te nema, ona mi je dom i rodbina
Nostalgija...
Nostalgija, nostalgija, mi dušu skrenula...
I cijeli život, ona me, za nos potezala...
Kad te nema, ona mi je dom i rodbina
Nostalgija...
Tiha, tiha se čuje violina
I moga srca strune dira
Preko mora, i planina
Svira mi, svira...
Nostalgija, nostalgija, nostalgija, nostalgija, nostalgija, nostalgija, mi dušu skrenula...
I cijeli život, ona me, za nos potezala...
Kad te nema, ona mi je dom i rodbina
Nostalgija...
Nostalgija, nostalgija, mi dušu skrenula...
I cijeli život, ona me, za nos potezala...
Kad te nema, ona mi je dom i rodbina
Nostal... gi... ja...
*argh*
Ja...
Ja...
Daj onu staru, bolje mi leži!
A-a-a-aaa...
Volim te ja...
Nastavit će se...
Objavi komentar Blogger Facebook