Bivši član japanskih 'jakuza' pravi tetovaže-odijela

Japanski umjetnik Horijoši III, nekada i sam pripadnik zloglasnih jakuza, japanske mafije za koju je karakteristično i tetoviranje čitavog tijela u obliku “odijela”, napusito je svijet kriminala i posvetio se tetovaži sa fantastičnim tradicionalnim motivima. U isto vrijeme, on nastoji da razbije i predrasude koje u Japanu još uvijek postoje prema ovoj vrsti ukrašavanja tijela, koja se povezuje sa kriminalom i izaziva strah.



Vjerovatno zbog ovog straha, tetovirani ljudi su u Japanu podvrgnuti višestrukoj diskriminaciji.

Zabranjen im je, recimo, ulaz na različita javna mjesta na kojim se ljudi obnažuju, od toplih izvora do fitnes centara, a gradonačelnik Osake je zaposlene u gradskim javnim preduzećima nedavno ponudio da popune anketu o tome da li imaju tetovažu.



Ova doskriminacija počiva na naizgled neraskidivom povezivanju tetovaža sa Jakuzama. Upadljive tetovaže, kojima se diče i zbog naročito bolnog tradicionalnog metoda rada uz pomoć bambusovog štapa, kod ovog kriminalnog klana ukazuju na pripadnost određenim porodicama, kao što je na primjer Jamaguči-gumi.

Vjeruje se da jakuze imaju oko 50.000 pripadnika i da su svoje prste umiješale u praktično sve djelatnosti na rubu zakona, od kocke, droge i prostitucije, pa do finansijkih mahinacija, sajberkriminala i zelenaštva.



- Tetovirani ljudi nigdje namaju baš najbolji imidž, ali to je naročito izraženo u Japanu, gdje se tetovaže izjednačavaju sa kriminalom, a kriminal sa jakuzama, tako da tetovaže izazivaju strah - kaže Horijoši.

Za ovog umjetnika, koji je tradicionalni bambusov štap zamijenio modernijom varijantom od metala, ljudska koža i igla predstavljaju sredstvo za oslikavanje japasnkih mitova i legendi.

Japanci tetoviraju cunamije, samuraje, mitske životinje



Najveća inspiracija mu je Hokusai, slikar iz 18. vijeka čuven po svojim grafikama cunamija i planine Fudži. Ugleda se, međtuim, i na druge tradicioalne umjetnike, kao što je Kunijoši, poznat po svojim pejzažima, mitskim životinjama i prikazu samurajskih borbi mačevima.

Horijošijev njemački šegrt Aleksander Rajnike tvrdi da se pristup tetoviranju u Japanu puno razlikuje od onog u Aerici i Evropi. Na zapadu se tetovaže prave kako bi naglasile individualnost osobe, i obično prikazuju nešto do čega je toj osobi naročito stalo, dok u Japanu, gdje je individualnost na manjoj cijeni, tetovaže ukazuju na pripadnost grupi.

Takav mentalitet vodi i osnivanju “klubova tetovaže”, čiji su članovi obični ljudi koji svoja tijela vole da ukrašavaju na ovaj način, pri čemu pripadnici jednog kluba obično imaju istu vrstu tetovaža. U pitanju su često tetovaže koje je radio isti umjetnik, pa tako postoji i klub onih čiju kožu je svojim radovima oslikao Horijoši III.


Tetovaza by dzuturum