Striptizete za svadbe i sahrane

Narodna vjerovanja u Tajvanu su jedinstvena kombinacija duhovnog i zemaljskog, a to najbolje pokazuju striptiz predstave na proslavama, svadbama, ali i sahranama.



- Teško mi je, ali moram da zaradim za život - kaže En En (18) koja je upravo završila svoju plesačku točku pred publikom tijekom jednog vjerskog praznika, za što je zaradila 3000 tajvanskih dolara (100 američkih dolara).

Njen nastup je počeo na pozornici, ali se završio time što je sišla u publiku gdje joj muškarci daju napojnicu da bi mogli da je dodirnu.

En radi u specijalno dizajniranom kamionu sa svjetlosnom i zvučnom opremom koji može pretvoriti u pozornicu, a kojim njena grupa putuje i izvodi zabavni program u manjim gradovima i ruralnim područjima, navodi AFP.

- Takve grupe privlače ljude na naše događaje - kaže Chen Čungsien, dužnosnik u taoistički hramu Vu Fu na sjeveru Tajvana dodavši da su one "postale dio naše religije i narodne kulture".

Čiang Pejing se već skoro 20 godina bavi striptizom i sa ocem i dvije sestre putuje po cijelom Tajvanu. Razvili su obiteljski biznis zabavljanja publike - i na svadbama i na sahranama.

Kaže da je debitirala još u vrtiću jer je voljela pjevati i plesati na pozornici, a sada sa sestrama zaraditi 80.000 tajvanskih dolara za 20-minutni show.

Ona uživa u svom poslu pa čak i kada ima čudne zahtjeve mušterija, kao što su šetnja oko kovčega pokojnika i pjevanje na sahranama.

- Ti ljudi su voljeli pjesmu i igru ​​za života, pa njihovi rodjaci onda angažiraju nekoga da im pjeva na ispraćaju. Ja dobijem dobru napojnicu i nadam se da tako privući dobru karmu - kaže ona.

Ima i izvođača koji zarađuju mnogo manje nego ona. Potpuni striptiz se rijetko viđa u javnosti jer se smatra kaznenim djelom, a djelomični se još odvija na svetkovinama, privatnim proslavama i sahranama.

Teško je zamisliti slični šou ispred crkve u nekom europskom selu i neki ovu praksu osuđuju kao "vulgarnu", dok drugi pak smatraju da je to prirodni nastavak tradicionalne narodne kulture

- U tradicionalnoj kineskoj i suvremenoj tajvanskoj kulturi dogadjaji moraju biti bučni i posjećeni jer to donosi pozitivnu konotaciju - rekao je Mark Moskovitz, antropolog sa Sveučilišta Južne Karoline koji je snimio dokumentarni film "Ples za mrtve" 2011. godine i dodao da je riječ o "interesantnom i jedinstvenom kulturološkom fenomenu" koji po njegovim saznanjima, postoji samo na Tajvanu.