Iako su nekada bile veoma popularne, gejše se danas mogu vidjeti samo u većim gradovima Japana. Od 80.000 hiljada gejši, koliko ih je bilo prije 100 godina, ostalo je svega oko 1.000, a među njima i jedan muškarac. Momak pod nadimkom Eitaro odlučio je da krene stopama svoje majke koja se ovim poslom bavila sve do smrti, prije tri godine.
U okrugu Omori u Tokiju nalazi se "okija", kuća u kojoj gejše žive i zabavljaju goste. Početkom 20. vijeka, ovo mjesto bilo je krcato mušterijama, a jedna od popularnih gejši bila je i majka momka pod nadimkom Eitaro, koja je prije tri godine preminula od raka.
Eitaro je sa majkom nastupao već sa 10 godina, obučen u žensku odjeću, a sa 11 je igrao u japanskom nacionalnom pozorištu. Kada mu je majka umrla, činilo mu se logično da nastavi gdje je ona stala. Danas on ne pleše samo u "okiji", već i u TV emisijama. Sa sestrom koja se zove Maika nadgleda grupu od šest gejši iz iste kuće.
Svakog dana, Eitaro ponavlja istu rutinu: nanosi bijelu boju na lice, crveni karmin na usne, stavlja periku i oblači kimono. On zatim izlazi među goste, gdje pleše, pjeva i poslužuje piće.
Iako njegovo ponašanje danas može djelovati čudno, prve gejše u 17. vijeku zapravo su bile muškarci. Većina njih bili su bubnjari i drugi muzičari, koji su zabavljali mušterije, dok su se najljepše kurtizane pripremale za njih.
Eitaro je jedina gejša koja, uprkos činjenici da je muškarac, ima žensku ulogu. U društvu ostalih gejši iz "okije", on često nastupa na privatnim zabavama, ali i javnim proslavama. Nada se da će ispuniti želju svoje majke, koja se za opstanak uloge gejše borila i osamdesetih godina, kada se njihov broj u Japanu drastično smanjio.
Kada pravi pauzu od nastupa, Eitaro je momak kao i svaki drugi. On se oblači i ponaša kao muškarac.
Objavi komentar Blogger Facebook