Gvatemala

Guatemala (Ciudad de Guatemala, službeno La Nueva Guatemala de la Asunción) glavni je grad srednjoameričke države Gvatemale.



Civilizacija Maja trajala je tri tisućljeća, da bi negdje oko 900. godine posve nestala, a nijedan od razloga nestanka nije općeprihvaćen. Moguće da je bio prije bio jedan od ekoloških (preeksploatiranost zemljišta, suša,…) negoli neki od ljudskih faktora. Kako bilo, u Guatemali i Meksiku živi još uvijek još oko pet milijuna Maja koji govore nekim od dvadesetak majanskih jezika, često međusobno nerazumljivim. No, brojna njihova dostignuća pokrila je prašina, kao što se i njihovi gradovi nalaze u korijenjima stoljetne šume.



Na Yucatanu, na samom istoku Meksika, brojni turisti uživaju u monumentalnim i lijepo prezentiranim ostacima najmlađeg, postklasičnog razdoblja majanske kulture. No, tko želi pogledati najstarije i najveće gradove, kolijevku civilizacije, mora u srce guatemalanske džungle. Potrebno je malo razraditi logistiku: vezano uz vrijeme putovanja, svakako bi bilo dobro izbjeći ljeto, kada je kišna sezona – sparno je i puno komaraca koji prenose malariju ili denge groznicu (nije fatalno, ali ni preugodno). Što se dolaska u Flores, koji je najzgodnija baza za razgledavanje, tiče, dvije su opcije: ili iz meksičkog Palenquea (koji sam ima divan park s majanskim spomenicima predklasičnog razdoblja; cijena puta 350 pesosa (=35 US$, oko 9 sati puta), ili iz Belize Cityja (oko 5-6 sati puta; pažnja: hrvatskim državljanima potrebna viza za državu Belize).



Jednom kad je čovjek u Floresu, pitoresknom gradiću s tisuću (prilično ugodnih) stanovnika, usred jezera, s pristojnim i prilično jeftinim hotelima (US$ 8-30 na noć po osobi; i da, cijela Srednja Amerika bez problema prima američke dolare i nećete izgubiti puno na konverziji), možete isplanirati posjete majanskim lokalitetima. Svaki je hotel povezan s turističkom agencijom i odmah će vas uputiti u sve moguće izlete; poznavanje španjolskog bi bilo idealno, ali se nađe dovoljno ljudi koji pričaju i engleski. Mogućnosti su sljedeće: slavni i najljepše prezentirani grad Tikal (1h busom od Floresa) posjeti najviše turista. Od ujutro do popodne se da razgledati sve, a moguće je i prespavati (znatno skuplje negoli u Floresu) u samom parku – to je preporuka onima koji žele napraviti lijepe slike prirode i arheologije u jutarnjim i večernjim satima. Šume nisu toliko bogate faunom koliko neki zamišljaju, ali ćete posvuda zapaziti majmune, pizote (autohtona zvjerčica nalik lasici), tukane i druge ptice. Jaguar, zaštitni simbol majanskih vladara, izlovljen je skoro do istrebljenja – ima ih ukupno 71 u cijeloj Guatemali. Da ih je i više, ne biste ih vidjeli: vode tako tajnovit i privatan život da neke institucije (i privatnici) nude i do milijun dolara onome tko snimi nekoliko minuta filma života jaguara.



Što se nekih gastro-izleta tiče, uz uobičajene srednjoameričke fajite, salate, rižu, grah,… možda biste mogli probati iguanu (samo sezonski, u siječnju i veljači) ili majansku mesnu platu za dvije osobe – četiri vrste mesa: puran, jelen, armadillo i šumski štakor (prva tri su ukusna, a ovaj posljednji ničim nije oduševio, ali nije nejestiv).

Jedan od najvećih i najstarijih majanskih gradova, El Mirador, nalazi se duboko u džungli, na 63km od najbližeg sela. Iako se za njega zna od 1926. godine, ozbiljnija arheološka iskopavanja započeo je tek prof. dr. Richard Hansen 2003. godine. Otkopan je dio manji dio građevina, među kojima se izdvajaju piramide El Tigre (55m) i La Danta (Tapir), jedna od najvećih struktura staroga svijeta uopće: od podnožja je visoka 70 metara, no uzme li se u obzir i njezin volumen, s volumenom platformi na kojima je smještena, dobiva se monumentalnost kojoj parira samo Keopsova piramida. S njihovih vrhova nekoć su se vidjeli drugi majanski gradovi, a danas samo vrhovi stabala iz kojih strše druge visoke građevine.



Iz Floresa se, organizirano (preporuka) za El Mirador može ići u trodnevnoj ili petodnevnoj varijanti. Prva je intenzivna i zanimljivija onima koji imaju manje dana na raspolaganju, ali je prilično zahtjevna. Agenciji/vodiču plaća se oko $450, što se dijeli na 2-5 osoba, ovisno koliko vas je u grupi – možda u gradu pronađete koga tko bi se pridružio i podijelio troškove. Kreće se oko tri ujutro džipom do sela Carmelita, gdje se doručkuje i priprema mule za put kroz džunglu. Oko 8 ujutro je polazak na mulama – vodič objasni kako je jahati, ali ako niste nikad, na putu vas očekuju dva problema: mula je predivna životinja, ali lakše sluša onoga tko je autoritativniji (trik: šibom joj zviznete kraj uha, da čuje zvuk). Veći je problem, ako niste naviknuti, sjedenje na njezinim leđima: deset je sati jahanja pred vama, i prvi je divan. U drugome osjećate koljena, u trećemu ih više ne osjećate; peti sat vas boli baš sve od koljena do donjeg dijela leđa, sedmi sat vjerujete da će posljedice biti permanentne i ne vjerujete zašto ste se uopće upustili u sve to. I neće vam biti utjeha što je cjelokupno iskustvo divno i što je lokalitet fascinantan i što posljedice jahanja dvaput po deset sati neće biti trajne nego (samo) nećete moći sjediti par dana. Tako da, sve u svemu, petodnevna bi tura mogla biti preporučljivija – lakše za organizam i temeljitije se razgledaju i usputni lokaliteti.



Uz Tikal, koji ne bi trebalo propustiti, valja još vidjeti i Uaxactún, još jedan grad klasičnog razdoblja – u nekoj (pre)ambicioznoj varijanti moguće ga je vidjeti u istom danu s Tikalom. Postoji još barem dvadesetak poluistraženih i gotovo neistraženih nalazišta do kojih će pravi zaljubljenici znati naći put posredovanjem ljudi iz agencija. Sve ovisi o vremenu i volji za šetnjom kroz džunglu po vrućini i vlazi. Ako su u pitanju zdravstvene okolnosti, povucite se, ali ne dajte da vas zastraše podaci o 700 vrsta zmija (teško ćete ih vidjeti), tropskim bolestima (možda u kišnom razdoblju) ili etiketom trećeg svijeta: siromašan je, ali vrlo ljubazan. U jednoj dvotjednoj turi okvirna bi preporuka bila vidjeti Chichen Itzu, prekrasan grad postklasičnog razdoblja (Meksiko), spustiti se do Palenquea (Meksiko), preko rijeke u Guatemalu. Odande iz Floresa vrlo elegantno u Tikal i Uaxactún, ili (sklonijima avanturi) prema El Miradoru. Sve je moguće završiti putem preko Beliza (scuba-diveri ondje obožavaju Blue hole, kod Key Caulkera) prema sjeveru do Tuluma, koji (nomen et omen) je spoj pješčanih plaža iz snova nad kojima se ocrtavaju ruine majanskih piramida. Jugoistok Meksika je vrlo siguran i izrazito turistički kraj, a zbog prostranosti se lako nađu i brojni dionici zabave, ali i zabačene plaže na kojima čovjek uživa samo u pijesku i tirkiznom moru.