Riječ je o jednom od najbolje sačuvanih neolitskih spomenika u Europi, starom oko 5.000 godina.
Iako je nešto stariji od Stonehengea, koji se nalazi 32 km južnije zajedno tvore jezgru iste kulture i zajedno su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1986. godine.
Otprilike 700 grubo tesanih kamenja, koja potječu iz ranog kamenog doba, u Aveburyju su nekoć bili nanizani u tri prstena okružena zemljanim nasipom s jakom dubokim 15 metara.
Iskapanja u kasnim šezdesetim godinama 20. stoljeća upućuju na vrijeme nastanka toga spomenika, nastalog umjetnim nasipavanjem, između 2800. i 2600. godine prije Krista. Danas u nebo strši još 26 kamenih giganata teških do 40 tona. Stanovnici tvrde da je „moć iz Stonehengea prenesena na Avebury.“
Od 14. stoljeća mještani su počeli uništavati spomenike, što iz vjerskih, a što iz praktičnih razloga. Kamenje je pokopano tako da se samo obaralo i ukapalo na mjestu gdje je stajalo, a najslavniji, tzv. “brijačev kamen” je iskorišten kao nadgrobni spomenik jednom putujućem brijaču.
U 17. i 18. stoljeću, više je kamenja uklonjeno kako bi stvorio prostor za poljoprivredu i izgradnju kuća. Kako bi uništili veliko teško kamenje, grijali su ga na vatri, a zatim polijevali hladnom vodom, kako bi ga popucalog lakše razbili čekićima.
Znanstvenik John Aubrey je 1648. godine prepoznao značaj lokacije i velikog kamenja u krajoliku kao prapovijesni kameni krug, koji se pogrešno pripisivao druidima koji su došli 2000 godina nakon izgradnje kamenih krugova. Znanstvenik William Stuckeley opisao je 1720. kameni krug kao utočište britanskih druida (Temple of British Druids) od rimskih progona. Iskapanja je započeo Alexander Keiller 1920-ih, a 1930-ih je ustanovljeno Državno vijeće koje je podignulo mnoge zakopane kamene.
Kennet Avenue, dojmljiva aleja s točno 200 monolita nanizanih u parove, povezuju Avebury s pravim pretpovijesnim svetištem u tome kraju. To je Sanctuary na plosnatu brežuljku u obliku luka Overtone. Precizno izbušene rupe u kamenu upućuju na drvene potpornje koji su mogli podupirati okruglu hramsku građevinu. U tome malome kamenom krugu pronađene su stijene lave koje – kako je kasnije dokazano – potječu iz njemačkog Eifela.
Britanski astro-arheolog profesor Allexander Thom u kamenim je tvorevinama svoje domovine vidio pažljivo postavljene zvjezdarnice i kalendare. Uspio je dokazati da su graditelji iz kamenog i bakrenog doba koristili matematičke konstrukcije te da su sigurno poznavali i princip pravokutnih trokuta koji se pripisuje Grku Pitagori.
Unatoč tome, kameni krugovi ostaju siromašna mjesta za istraživana i znanost. Nikada nije pronađeno ništa što bi upućivalo na to što se ondje uistinu dogodilo, nikada nije pronađeno ništa što bi razjasnilo smisao i svrhu građevina.
Profesor Richard Atkinskon pronašao je u Aveburyju rogovlje za kopanje, komade kremena, sjekire i glinene posude najrazličitijih razdoblja, ali što su ljudi tada mislili, u što su vjerovali i čemu su se nadali, to ostaje tajna.
Atkinsonu je u svakom slučaju privuklo pozornost to što se ondje ne može pronaći nikakav otpad iako su se pretpovijesna mjesta koristila tisućljećima.
Objavi komentar Blogger Facebook